Mazda obeležava 25. godišnjicu pobede u Le Manu

Dok zaljubljenici u automobilizam s nestrpljenjem čekaju nedelju i ovogodišnje izdanje trke 24 časa Le Mana, mnogi se prisećaju rezultata od pre 25 godina koji je ispisao istoriju. Tada, 23. juna 1991. oko 16:00, zastava sa crno-belim kvadratićima zamahnula je nad pobednikom trke te godine. Bio je to automobil sa startnim brojem 55, bleštavo narandžaste i zelene boje te jedinstvenog i nezamenjivog vriska koji je ispuštao njegov motor sa četiri rotora. Nakon otprilike 21 čas utrkivanja i duge borbe s favorizovanim Mercedesima i Jaguarima, Mazda 787B po prvi je puta preuzela vođstvo. Bila je to pozicija koju autsajder više neće ispustiti; tri časa kasnije, protivno svim očekivanjima, Johnny Herbert pobednički je ispred 250.000 gledalaca proveo Mazdu preko ciljne linije.

787b

Naravno, Mazda je i danas uključena u automobilski sport, podržavajući trke modela MX-5 širom Evrope, kao i inicijative poput nedavno pokrenutog programa “Friends of MX-5”. Mazda time želi s entuzijastima podeliti zabavu i strast koju marka Mazda gaji prema vožnji, pogotovo kada je reč o njenom kultnom roudsteru. Prijateljima MX-5-ice nude se posebne pogodnosti i iskustva,
uključujući i priliku koja se pruža jednom u životu – da se takmiče za mesto u Mazda MX-5 Cup Raceru 2016 s punom trkačkom specifikacijom i voze ga kasnije ove godine na finalu Mazda
Global MX-5 kupa na stazi Laguna Seca u Kaliforniji. Sretni vozači birat će se iz nacionalnih drumskih trka, online MX-5 trka na iRacing platformi, kao i među pobednicima trka na simulatorima na Mazdinim eventima. Kao serijski automobil s kojim se na planetu vozi najviše trka, MX-5 je zaista poseban i nosi duh Mazdine jedinstvene automobilističke istorije, utelovljene
uspesima poput onog modela 787B u Le Manu 1991. godine.

Mazdina pobeda u Le Manu prva je i još uvek jedina pobeda nekog azijskih proizvođača na ovom godišnjem takmičenju, koje je ujedno najstarija aktivna trka izdržljivosti (prvi put održana je
daleke 1923. godine), a generalno se smatra i najtežom. Takođe, to je i jedina pobeda automobila koji nije pokretao uobičajeni klipni motor. Još impresivnije od specifikacija rotacionog motora
R26B ugrađenog u 787B – koji je koristeći ubrizgavanje u bočne usisne otvore i tri svećice po rotoru isporučivao 522 kV (710 KS) pri 9.000 o / min – bile su njegova pouzdanost i brzina kojom
je bolid prolazio krivinama u rukama trojice vozača, Britanca Herberta, Nemca Folkera Veidlera i Luksemburžanina Bertranda Gachota.

Sve tri Mazde koje su učestvovale u trci – dve nove 787B i jedna 787 iz prethodne godine – završile su trku, na prvom, šestom i osmom mestu ukupnog poretka. Od 38 automobila koji su se
kvalifikovali, samo je devet zvanično završilo trku. Štaviše, nakon što je pobednički motor ispitan nakon trke, Mazdini inženjeri navodno su tvrdili da je R26B bio u tako dobrom stanju da bi mogao odraditi još jedan 24-časovni maraton. Besprekorno funkcionišući, pobednički 787B završio je 362 krugova (3.065 milja, odnosno 4.932 km) sa prosečnom brzinom od 205,34 km/h.